OperacijeObjavljeno 5 min čitanja

Izgubljeni gosti su operativni problem: što GPS wayfinding mijenja u velikim kampovima

Campsite wayfinding koristi kartu napravljenu za konkretan objekt i lokaciju gosta kako bi ga vodio između ulaza, smještajnih jedinica, sadržaja i drugih points of interest. Najkorisniji je kada javne karte ne poznaju unutarnju mrežu cesta i staza. Kvaliteta rute ovisi o točnim prostornim podacima i konkretnoj implementaciji.

Par putnika proučava papirnatu kartu na otvorenom pokraj automobila.

Javna navigacija vrlo dobro rješava put do kampa. Teži dio može početi tek nakon što gost prođe rampu.

Veliki outdoor hospitality objekti imaju privatne ceste, pješačke staze, numerirane parcele, interne zone, servisne prostore, jednosmjerne dijelove i točke interesa koje glavni kartografski servisi ne poznaju dovoljno precizno. Dodajte prikolicu, umornu obitelj i dolazak po mraku i jednostavan problem orijentacije postaje operativni problem.

Zadnji kilometar zapravo nije jedan kilometar

Navigacija može reći "stiglo se na odredište" čim gost dođe do adrese kampa. Kod kompaktnog objekta s 40 parcela to možda jest dovoljno. Kod velikog resorta razvučenog uz obalu to može biti početak drugog putovanja.

Gost još mora razumjeti:

  • koji ulaz koristiti;
  • gdje su recepcija i check-in;
  • koja interna cesta vodi prema njegovoj zoni;
  • je li ruta prikladna za auto s prikolicom ili kamper;
  • gdje se konkretno nalazi numerirana parcela;
  • kako kasnije doći do restorana, plaže, sanitarnog čvora ili aktivnosti.

Ako je odgovor uvijek "pratite znakove i pitajte ako se izgubite", wayfinding je dizajniran oko dostupnosti osoblja.

Interna navigacija treba drugačiju kartu

Javni navigacijski servis optimiziran je za javne ceste i široko mapirana mjesta. Karta kampa može imati znatno detaljniji privatni prostorni model: ceste, staze, ulaze, geometriju parcela, zgrade, sadržaje i lokalne points of interest.

CampsAbout uključuje GPS navigaciju unutar kampa koja koristi trenutačnu lokaciju korisnika i određuje put prema smještajnim jedinicama, sadržajima i točkama interesa. Takva navigacija posebno je korisna na velikim i kompleksnim objektima, gdje javne navigacijske aplikacije često dobro poznaju put do ulaza, ali ne i privatne ceste i staze unutar kampa.

Važna ideja nije samo "GPS". Važno je da je routing graph napravljen oko stvarnog objekta, a ne oko javne cestovne mreže.

Dolazak je najstresniji use case

Gost koji prvi put dolazi s prikolicom ne istražuje kamp opušteno. Prati promet, pazi na uske zavoje i pokušava ne stati na krivom mjestu. Karta mora poštovati taj kontekst.

Koristan arrival flow može početi već u potvrdi ili pre-arrival poruci direktnim linkom na kartu. Gost vidi pravi ulaz, recepciju ili check-in točku i, kada je primjereno, rutu prema dodijeljenoj jedinici.

Kod kasnih dolazaka ista logika može biti još važnija jer je manje osoblja vidljivo na lokaciji.

To ne znači obećavati potpuno autonomni arrival ako ostali sustavi kampa to ne podržavaju. Wayfinding je jedan layer dolaska, a ne cijeli proces.

Navigacija ponovno postaje korisna nakon što se prikolica parkira

Drugi veliki use case je svakodnevno kretanje.

Gdje je najbliži sanitarni čvor? Kojim putem do bazena? Gdje je supermarket? Kako do određenog restorana? Gdje je dječja aktivnost? Vodi li ovaj put do plaže ili trebamo sljedeći?

Za gosta koji ide pješice korisna ruta može biti drugačija od one kojom je došao vozilom. Naprednije implementacije mogu razlikovati modove kretanja, dok i jednostavnija rješenja s jasnom oznakom trenutačne lokacije, pretraživim POI-jevima i točnom mrežom staza mogu ukloniti velik dio prostorne nesigurnosti.

Dobar wayfinding počinje mapiranjem stvarnih operativnih pravila

Prije implementacije navigacije treba mapirati više od same geometrije.

Pitajte:

  • Postoje li jednosmjerne interne ceste?
  • Jesu li neke ceste zatvorene gostima, ali otvorene osoblju?
  • Postoje li pješačke staze na koje vozila ne smiju?
  • Mijenjaju li se ograničenja sezonski ili tijekom dana?
  • Postoje li rampe i zone s posebnim pravima pristupa?
  • Jesu li neke rute neprikladne za velike kampere ili prikolice?
  • Mijenjaju li event layouti privremeno kretanje po kampu?

Neće svaka platforma podržati svako pravilo. Bitno je identificirati pravila prije nego što pretpostavimo da je matematički najkraći put i dobar put za gosta.

Testirajte u uvjetima koji stvaraju pritužbe

Wayfinding treba testirati kao operativnu uslugu, ne samo kao web feature.

Prođite i odvezite rute. Testirajte slab mobilni signal. Testirajte pod gustim krošnjama gdje GPS može biti manje precizan. Probajte po mraku. Dajte kartu osobi koja nikad nije bila u kampu. Provjerite vodi li neka ruta preko dijela koji na karti izgleda prohodno, ali je u stvarnosti nezgodan.

Ako su potrebni accessibility routing, emergency routing ili routing prema dimenzijama vozila, tretirajte ih kao zasebne, eksplicitne zahtjeve. Nemojte ih implicirati samo zato što postoji generička navigacija.

Navigacija može pokazati i gdje fizička signalizacija ne radi dovoljno dobro

Digitalni wayfinding ne čini znakove suvišnima.

Naprotiv, dva sustava trebaju se međusobno potvrđivati. Ako karta zove područje "Zone Pine", a fizička signalizacija kaže samo "P3", gost i dalje prevodi. Ako upute koriste raskrižje ili landmark koji na terenu nije jasno označen, digitalno iskustvo će otkriti taj nesklad.

Dobar wayfinding projekt zato često poboljša prostorni jezik cijelog objekta: digitalne oznake, fizička signalizacija, booking opisi i objašnjenja recepcije počinju govoriti isto.

Mjerite ono što navigacija treba poboljšati

Umjesto oslanjanja na generička obećanja, prije uvođenja wayfindinga odredite operativni signal koji želite promijeniti.

Moguće metrike su:

  • otvaranja karte iz pre-arrival komunikacije;
  • uspješne pretrage parcela i points of interest;
  • pokretanje navigacije i završene rute, gdje je tehnički mjerljivo;
  • pitanja recepciji vezana uz smjer;
  • pozivi za pomoć kod kasnih dolazaka;
  • feedback gostiju o teškoćama pri pronalasku smještaja ili sadržaja.

Cilj nije maksimalno korištenje karte. Ako gost bez problema dođe do parcele i više nikad ne mora otvoriti navigaciju, alat je možda savršeno odradio posao.

Kamp je mjesto. Njegovo digitalno iskustvo mora razumjeti mjesto.

Wayfinding jasno pokazuje razliku između dekorativne interaktivne karte i alata koji rješava stvaran problem. Vrijednost nastaje kada digitalna informacija pomaže stvarnom fizičkom kretanju kroz kamp.

Malom kampu možda je dovoljna čista karta. Velikom kampu ili holiday resortu location-aware navigacija može pretvoriti kartu u aktivan guest tool od dolaska do kraja boravka.

A pitanje je vrlo konkretno: kada gost stigne do rampe, zna li mu vaše digitalno iskustvo reći što dalje?

Izvori

  • CampsAbout - Navigation inside the camp
  • Esri - Indoor Navigation & Positioning
  • Esri - Indoor Mapping & Wayfinding
  • Esri - Low-Staff Hotels Flourish, Fueled by Pandemic